Početak>Put do sreće>Par riječi o istinskoj sreći

Par riječi o istinskoj sreći

Svi imamo mogućnost da budemo istinski sretni i ono što nas dijeli od te istinske sreće smo uglavnom mi sami.

Sva naša osjećanja su dio nas

Shvatimo da smo mi emotivna bića i da imamo mnoštvo osjećanja. Skoro svaki dan osjećamo drugačija osjećanja, jedan dan smo veseli i sretni a drugi tužni i nesretni. I sve je to normalno jer su sva osjećanja dio nas i nijedno osjećanje se ne može izbaciti. Stoga je uzaludno pokušavati odbaciti neka osjećanja. Mnogi su otišli u samostane jer su tako željeli da se odvoje od uticaja svijeta i na taj način izoluju neke neželjene emocije, ali ipak je to jedan drastičan pokušaj izbacivanja osjećanja jer mnogo toga ostaje uskraćeno. Stoga, treba ipak prihvatiti da smo mi ljudska bića i da su sva naša osjećanja dio nas.

Misli kreiraju emocije

Ono što kreira emocije su uglavnom misli a na njih možemo uticati prilično mnogo. Iako se kod većine nas misli vrte bez ikakvog reda, stvarajući svakojake emocije, ipak je moguće postići jednu kontrolu misli gdje sami možemo dosta upravljati njima. Svakodnevnim namjeravanjem i upornošću, vremenom možemo postići priličnu kontrolu misli i tako se početi osjećati bolje. Ovo ne znači da ćemo se tako totalno osloboditi nekih manje željenih emocija kao na primjer tuge i sjete, već da ćemo postići bolji balans između vlastitih emocija i da ćemo lakše ustati kad nas te lošije emocije ispune.

Bitan je balans

Sve je u redu dok osjećamo balans između emocija, na primjer tuge i sreće. Ako je tuga umjerena u našem životu onda je u redu, ali kad tuga počne da preovladava onda se taj balans polako gubi i onda počinjemo da postajemo nesretniji. Istina je i da tijelo više voli sreću nego nesreću. Ako smo češće sretni tijelo nam neće previše zamjeriti ali ako smo češće nesretni onda će tijelo početi da se buni. Ono jeste predviđeno da osjeti momente tuge, ali ako to stanje potraje onda gubimo balans i počinjemo da se osjećamo lošije. Može se čak reči da su izvjesni momenti bola i tuge čak poželjni, jer kako bi znali šta je radost ako nikad nismo osjetili tugu.

Nismo mi ti koji odlučuju o svojoj sudbini

Istina je da će neki ostvariti istinsku sreću prilično brzo, neki nakon mnogo vremena dok je neki neće nikad ostvariti. Ali i to treba prihvatiti, jer život je takav, magičan i nepredvidljiv, luckast a ujedno i lijep, inspirativan i čudesan. Nečija je sudbina ovakva, nečija onakva i baš zbog toga ne treba da se brinemo, jer nismo mi ti koji odlučuju o svojoj sudbini. Mi možemo samo da učinimo sve što je u našoj mogućnosti i da se borimo za ono što želimo, ali o ishodu ne možemo odlučivati, za to su odgovorne neke moćnije sile.

Mnogi putevi vode ka istinskoj sreći

Ovdje nećemo navoditi raznorazne tehnike kojima je moguće postići tu istinsku sreću. Mnogi mudraci su to postigli bez ikakvih instrukcija, knjiga, učitelja, dok su drugi imali učitelje i vodiče, čitali, borili se godinama. Ovdje želimo reći da je promjena moguća i da se istinska sreća može postići. Put kako do toga doći je za svakoga individualan, neko će se baviti meditacijom, neko nekim drugim stvarima. Ali ono što je zajedničko za sve jeste, da još jednom ponovimo, da je moguće uticati na sopstvenu sreću i da je moguće biti istinski sretan.

Istinska sreća nije uslovljena

Da ne bi pogrešno protumačili pojam istinske sreće bitno je reći šta ta istinska sreća nije. Ono što istinska sreća nije je kada je uslovljena spoljnim faktorima i kada se počne vezivati za uspjeh i karijeru. To nije sreća, jer je takva emocija posljedica spoljnih faktora na koje ne možemo uvijek uticati a i nisu vrijedni jer ne vode ka istinskoj sreći. Također je bitno shvatiti da su emocije kao bol i tuga sastavni dio istinske sreće, ali samo dok ne postanu prejake i konstantne jer tada to više nije sreća. Kada smo istinski sretni, ta tuga naiđe, malo nas ispuni i onda nestane. Mi smo je svjesni, mi je prihvatamo i ne produbljujemo je. Za istinsku sreću ne možemo biti nesvjesni i egoistični, jer je tako ne možemo ni prepoznati.

Šta je istinska sreća?

Malo je teško ako ne i nemoguće napisati definiciju istinske sreće ali hajde da pokušamo. Istinska sreća dolazi iz nas samih, kada shvatimo da je sve ok kako je a opet želimo da nam bude bolje, kada osjetimo dašak vjetra na svom licu i primjetimo kako je prijatan, kada osjetimo kako je lijep jutarnji miris kada se ustanemo, kada smo veseli dok smo sa dragim osobama, pa čak i kada smo sjetni zbog nečega, kada prihvatimo stvari kakve jesu, kada ne tugujemo zbog neuspjeha već znamo da je to dio života, i još mnogo toga. Da, sve je to sreca, i kada shvatimo i osjetimo to, onda možemo reći da smo istinski sretni, da je istinska sreća postala dio nas i da više nije uslovljena spoljnim uticajima.