Početak>Put do sreće>Teorija o ishrani

Teorija o ishrani

Nekad ljudi nisu proračunavali kalorije i vitamine a ipak su bili prilično zdravi, možda čak i zdraviji nego što smo mi danas.

Danas postoji veoma mnogo raznih teorija o ishrani i prema njihovim autorima je svaka od njih navodno ona prava. Naravno da sve te teorije i tehnike i imaju nekog rezona i da su pomogle nekim ljudima ali ipak se mora priznati da su otišle malo u krajnost.

Nekad

Prvo da se zapitamo kakva je ishrana bila nekad. Nekad nije bilo svih tih teorija i tehnika, već su ljudi jeli šta su imali i to obično ne bi bila hrana određena po nekim posebnim pravilima ili matematičkim proračunima kalorija. Jelo se ono što je bilo dostupno ljudima u tom kraju gdje su živjeli. Eskimi su na primjer jeli skoro samo ribu, pa su opet živjeli i nisu se sigurno toliko bavili kojekakvim proračunima vitamina, ugljenih hidrata, proteina, masti i još mnoštva raznih drugih faktora.

Ono što je interesantno je da ljudi iz tih vremena nisu bili nimalo nezdraviji od nas i da su živjeli kao i mi, a možda čak i bolje. Ali ono što je odlikovalo ta vremena je da je ta hrana bila prirodnija i da se čovjek tada više kretao. Kretanje je potpomagalo da se sva ta hrana koja je konzumirana iskorištavala za potrebe tijela, a ne za slaganje zaliha. Neki koji su živjeli na selu su mogli jesti slaninu skoro svaki dan, što je danas za jednog prosječnog predstavnika ovog našeg modernog doba skoro nezamislivo. Takva hrana je bila čak i neophodna da bi se mogao izdržati svakodnevni fizički rad.

Danas

Danas postoji mnoštvo kojekakvih teorija o tome šta treba a šta ne treba jesti, koliko čega jesti, brojanje kalorija, itd. Ono što je ironično je da sve to opet nije garancija koja će rezultovati u bolji i zdraviji osjećaj ili izgled.

O hrani se toliko priča da su novine i televizija preplavljeni kojekakvim receptima i teorijama o mršavljenju. I svi oni koji imaju problema sa težinom prosto gutaju te emisije u želji da smanje težinu. Postoje i kojekakve pilule čiji proizvođači tvrde da su čudo i da će uz pomoć njih težina sama da spada a neki proizvođači idu tako daleko da čak tvrde da se može jesti sve ali ako se uzimaju te pilule da će težina ići dole. A malo se njih pita zašto je to tako i zašto je ta težina došla.

Nekadašnji način života je možda bio zdraviji?

Moramo priznati da je čovjek na neki način još uvijek životinja i stoga je predviđen da se kreće i bude aktivan, da jede plodove prirode u svom prirodnom obliku. Takav način života, u stvari, pogoduje ljudskom organizmu više nego što smo svjesni toga. Priroda se postarala da napravi sve te plodove koji su svojim sastojcima pogodni za ljude i nije potrebno baviti se proračunima da bi znali da je zdravo jesti voće i povrće.

A da bi se moglo živjeti trebalo je uzgajati sve te plodove, loviti divljač i ribu, praviti kuću i sklonište. Takav je rad bio težak ali je bio prosto kao melem za dušu i tijelo jer tijelo stvoreno da se kreće i radi. Pasivna tijela nemaju baš neke preduslove da budu zdrava, jer ta pasivnost vremenom obično počne da se ispoljava kroz kojekakve zdravstvene probleme.

Zašto je sve to tako, zašto je kretanje dosadno ali zdravo, zašto je voće i povrće većini neinteresantno a ipak zdravo? Hm, to pitanje bi trebali postaviti stvoritelju, ali ono što je nama bitno je da je to tako i da se to, makar za sada, ne može izmijeniti. Možda za koju hiljadu godina bude obratno, ali sada je tako kako je.

Današnji način života je možda nezdraviji?

Mi količinski jedemo kao i nekad, s tim da danas jedemo više industrijski prerađenu hranu ubacujuci raznorazne derivate da bi izmijenili ukus ili produžili rok hrani. Takvi derivati su šećer, so, brašno, konzervansi i ostale supstance. Sve to je, naravno, skoro nepotrebno tijelu da bi normalno funkcionisalo. Ali pošto je tijelo savršeno, ono ipak prima sve te materije i koristi ih da bi opstalo, mada sigurno nije tako veselo kao kad jede pravu prirodnu hranu.

Danas većinom sjedimo i skoro i da ni ne koristimo svoje mišiće već vozimo auta, koristimo liftovime, raznorazne mašine nam pomažu, skoro samo komandujemo kojekakvim daparatima. Takav način života nosi posljedice jer tijelo ne voli da bude pasivno. Pasivnost povlači smanjenje potrebe za energijom što opet povlaci potrebu za smanjenjem hrane. Problem je samo što mi ne smanjujemo tu količinu hrane već je naprotiv unosimo u istim količinama kao nekad. Pa ne može se unositi ista količina hrane kao nekad a samo sjediti - tijelo nije predviđeno za to.

I zbog svih tih promjena u načinu života kao što su manje kretanja i lošija ishrana, tijelo počinje da se mijenja i prilagođava tom "novom"" načinu života. Posljedice te promjene su obično negativne jer često donose probleme sa težinom i raznoraznim bolestima. Naravno da ima i onih kojima je genetski predodređeno da budu bolešljiviji ili gojazniji, ali ipak je kod velike većine način života i ishrane uzrok toga.

Poenta...

Upravo zbog toga što se manje krećemo i lošije hranimo je stvoreno mnoštvo teorija i tehnika treninga i ishrane. Tržište je prosto preplavljeno raznoraznim dijetama i produktima za stvaranje zdravijeg tijela. I sve je to donekle ok, jer ipak pomaže da se koliko toliko vrati onaj zdravi prirodni balans. Ali za jedan stvarno bolji i zdraviji osjećaj je ipak neophodna svjesnost i uvid, da shvatimo zašto smo zapali u takvu situaciju, da se probudimo i prenemo iz uspavanosti i krenemo stazom boljeg i zdravijeg života. Pogotovo jer je ta staza skoro svima dostupna.

Ne moramo vježbati do pet puta sedmično po kojekakvim specijalno razrađenim tehnikama, a ostatak vremena provoditi sjedeći u sofi ili na poslu i ne izlaziti iz auta. Ne moramo koristiti raznorazne dijete proračunavajući svaki zalogaj i ustručavati se svakog komadića čokolade. Dovoljno je ići u kupovinu pješke a ne autom, popeti se na sprat pješke a ne liftom, kretati se što više možemo. Dovoljno je jesti više ono što nam je priroda dala, voće, povrće, meso, ribu, odbaciti što je više moguće industrijsku hranu kao bombone, paštete, konzerviranu hranu i slično.

Sve to ne zahtjeva puno znanja niti napora. Samo se sjetimo kako su naši djedovi i bake živjeli i primjenimo makar dio tog prirodno zdravog načina života i nećemo morati da se opterećujemo dijetama i tehnikama treninga da bi bili zdraviji. Nema potrebe da idemo na selo i da radimo od jutra do mraka niti da jedemo samo direktno ubranu hranu, ne, ne treba ići u krajnost. Samo se krećimo kad god možemo i trudimo se da jedemo što više prirodnu hranu a što manje industrijski prerađenu i biće dovoljno.

I naravno da je ok ponekad pojesti i parče čokolade ili kolača, kao i ležati na plaži i ništa ne raditi, pa ne treba biti rob života...ali ipak, činimo to umjereno :)