Početak>Put do sreće>Čovjekov odnos prema okolini

Čovjekov odnos prema okolini

Naš život ovisi od okoline koja nas okružuje. Zar to nije dovoljan razlog da se prema njoj ophodimo sa malo više poštovanja.

Prostranstvo svemira

Šta je svemir, gdje počinje, ima li kraja? Možda nikada nećemo moći odgovoriti na ova pitanja. A to su pitanja koja je čovjek pokušavao da riješi od kako zna za sebe. Kada pogledamo u nebo, možemo samo naslutiti sav taj beskraj, svo to prostranstvo. Zar nije to moćno, tako moćno da nam dah nestaje pri samoj pomisli na sve to.

Raznim tehnologijama je čovjek vremenom uspjeo vidjeti mnoge planete i spoznati mnoge zvijezde daleko od nas. U budućnosti će čovjek otići još dalje sa svoji poznavanjem svemira. Ali da li ćemo ikada znati šta je sve to. Interesantno je kako živimo u jednom svijetu koji ni sami ne poznajemo. Živimo na jednom okruglom komadu zemlje što plovi prostranstvom svemira, a kako i zašto? To niko ne zna. Znamo samo da imamo ovaj život koji nam je dat. Naslućujemo postojanje te neke moćne sile koja je sve stvorila, i svemir, i planete i nas. I tako pokušavamo makar donekle pojasniti sve to oko nas.

Kako sada stvari stoje, nismo ni blizu nalaženja nekih odgovora na sva ta pitanja. Ni mnoge naredne generacije neće znati odgovor na sve to. Da li bi spoznaja misterije svemira riješila neka pitanja ili neke probleme koje čovječanstvo ima? Ili bi to saznanje samo doprinijelo bržem raspadu čovječanstva? Ko zna, možda sve to nikada nećemo saznati, a možda i hoćemo. Ono što sada možemo je da nastavimo naše živote ovdje na ovoj zemlji i da se potrudimo da učinimo naš život što boljim, što sretnijim. I to bi za sada bilo dovoljno.

Priroda oko nas

Naša planeta plovi svemirom i na njoj živimo već mnogo godina. To je naš mali svijet, to je mjesto gdje čovjek stanuje. A da li smo dovoljno brižni prema njemu? Ljudska svijest je danas toliko opsjednuta materijalizmom i drugim stvarima, da i ne vide da se resursi ove naše planete polako smanjuju. I tek poneko se zapita da li je dobro sve to što radimo. Zagađivanjem rijeka, mora, planina neće nestati zemlja, već mi sami. Zemlja će nastaviti da postoji pa makar i bez života na sebi.

I ovdje veliku ulogu igra čovjekova svijest. Da je čovjek svjesniji drugačije bi se ophodio prema svojoj okolini. Shvatio bi važnost zdrave prirode, i zbog sebe, i zbog drugih, i zbog svoje djece. Međutim izgleda da svijest čovječanstva nije dovoljno razvijena. I samo možemo da se nadamo da će se ljudska svijest u budućnosti više razviti a s tim i naš odnos prema našoj planeti.

Jednom su pitali jednu mudru ženu: "Šta treba da se desi da bi život na zemlji postao bolji?". Ona se nasmiješila i rekla: "Samo evolucija čovječanstva." Znači jedna kompletna promjena svijesti koja bi nam ulila spoznaju o tome kako treba da živimo, kako da se odnosimo prema sebi, drugima i našoj okolini. Čovjek mora da shvati da ne može tek tako da koristi prirodna bogatstva bez ograničenja. Mora da shvati da uništavanjem prirode uništava vlastito utočište i vlastiti život.

Čovjekova nesvjesna sebičnost

Ponekad kada čujemo na vijestima da su se desile katastrofe i da je u tim područjima potrebna pomoć, zapanjimo se kada kažu da se ne isplati pomoći tim ugroženim krajevima zbog troškova. Pa zar u tim trenucima treba gledati na troškove, zar su oni primalna stvar u jednoj takvoj situaciji ili život čovjeka? Zar nije nevjerovatno da u dvadesetom vijeku ljudi umiru od gladi?

Ako samo uzmemo pušenje ili proizvodnju oružja. Svi mi znamo da su cigare i oružje štetni i negativni za čovjeka. A ipak fabrike proizvode cigare uprkos činjenici da cigare ugrožavaju ljudski život, a oružje se proizvodi uprkos činjenici da uništava ljudski život.

Uzmimo jedan primjer koji skoro svi možemo primjetiti. Pogledajmo kako samo ljudi zagađuju okolinu, kako dosta ljudi baca otpatke po ulicama i većinu je baš briga za to. A pogledajmo sada kako izgledaju privatne kuće i dvorišta. Pa one blistaju od čistoće, kuće od nekoliko spratova se grade, travnjaci se uređuju a čime se izađe iz vlastitog dvorišta odmah se počinje drugi stil. A zašto? Zato što čovjek jos uvijek nema tako razvijenu svijest da shvati da to ne ide tako, i većina će reći: "baš me briga nije moje".

Pa zar je moguće da se tako uopšte razmišlja. Zar nije podjednako bitno da je i naša okolina čista kao i naša vlastita kuća, i kad će se čovjek razviti do te mjere da sve to prestane? Da čovjek prestane da gleda interese i da počne da misli ne samo na sebe, već i na svoje okruženje.