Početak>Put do sreće>Uticaj roditelja na naše vaspitanje

Uticaj roditelja na naše vaspitanje

Jedni od najvažnijih graditelja naše ličnosti jesu upravo naši roditelji. Oni su u nas ugradili većinu osobina koje nas čine onim što jesmo.

Roditeljska nesvjesnost

Kao što patka uči pačiće da plivaju tako i naši roditelji uče nas kako da živimo. Ali patka ne razmišlja kako da uči svoje mlade da žive, ona to čini spontano jer nije imala trauma u životu kao što ljudi imaju.

Ako su naši roditelji bili od onih koji su kao mladi doživjeli razne negativnosti onda su te negativnosti poslije postale i dio nas. Jer većina naših roditelja nije ni svjesna toga, oni su u svojoj mladosti možda primili te negativnosti od svojih roditelja, ili su svojim načinom života napunili sebe tim negativnostima. I onda su iste te negativnosti prenijeli na svoju djecu. Ali oni su to činili nenamjerno. Ako bi primjetili da im je dijete nesretno i nezadovoljno možda bi se i zapitali da li su negdje pogriješili. Ali većinom su i sami nesvjesni svojih postupaka.

Nesvjesnost se prenosi kroz generacije

Nesvjesnost je u stvari grijeh koji se prenosi godinama sa generacije na generaciju. Ono čega naši pradjedovi nisu bili svjesni prenosili su na svoju djecu, pa njihova djeca na svoju i tako dalje sve do danas. Da bi taj grijeh u određenoj mjeri postao dio nas samih. A većina nas nije ni svjesna svojih grijehova. Kad kažem grijeh onda ne mislim na neka loša djela koja se čine, već na pogrešne stavove o životu.

Na primjer, ako neka majka dok je bila dijete nije imala uslova da završi školu koju je željela, ona će vjerovatno od svoga djeteta tražiti da to uradi. Možda će njeno dijete biti nadareno za sasvim druge stvari dok majka to neće ni primjetiti. Ona će vođena sopstvenom željom tražiti od vlastitog djeteta da ide u školu u koju je ona nekada željela da ide ali nije, da bi ostvarila svoje neostvarene potrebe iz djetinjstva.

Ima bezbroj primjera u kojima nesvjesni roditelji sputavaju vlastitu djecu govoreći im da to rade za njihovo dobro. A djeca misleći da njihovi roditelji znaju šta rade, slušaju ih i ostvaruju njihove želje i zahtjeve. I poslije kad odrastu shvate da su možda krenuli totalno drugačijim putem nego što su trebali.

Neostvareni san jedne djevojčice

Ima jedna priča o jednoj djevojčici koja je voljela da pjeva. Djevojčica je stalno pokušavala da privuče pažnju svoje majke da bi joj otpjevala ono što želi. Pošto je majka bila jako zauzeta stalno bi joj govorila da će je saslušati poslije, a to bi bilo jako rijetko.

Jednom prilikom kada je djevojčica ponovo pokušavala da pridobije maminu pažnju, mama je bila zauzeta nekim poslom i nervoznija nego obično. Kada je djevojčica pitala da joj nešto otpjeva majka joj je u ljutini rekla: "ma nemoj da mi pjevaš, ionako nemaš fin glas". Majka je to rekla u ljutini i ne misleći na težinu svojih riječi, ali za djevojčicu je to bio kraj pjevanja. Od tog dana ona više nikad nije zapjevala. To je bila kap koja se prelila u djevojčicinoj podsvijesti i koja je zatvorila vrata ka pjevanju.

Da je majka bila svjesnija, kao što nije, ona bi sa tom djevojčicom drugačije postupala i možda bi ta djevojčica jednog dana i ostvarila svoj san i postala pjevačica.

Roditelji su ipak uradili sve što su mogli

Ali naše roditelje ne treba optuživati, jer su oni stvarno učinili sve što je bilo u njihovoj moći. Većina njih nam je stvarno pružila svu svoju ljubav i iz najboljih namjera nas pokušavali usmjeriti na put koji su smatrali da je ispravan. Ali ni oni sami nisu bili svjesni svojih postupaka, svoje nesvjesnosti. I zbog toga ih ne možemo kriviti, već jedino što možemo učiniti je da ih razumijemo, pokušamo promijeniti sebe i krenemo putem kojim želimo.