Pusti granu

Jedan ateista se igrom slučaja našao kako se drži za granu iznad litice, da bi tada zatražio pomoć od Boga.

Jedan ateista pao je s litice i, dok se kotrljao niz strminu, uspjeo je da se uhvati za granu nekog žbuna, i tako ostao između neba i stijena u dubini provalije, svjestan da neće još dugo izdržati. Tada mu je sinula ideja.

"Bože!" prodrao se iz sveg glasa.
Tišina. Nije bilo odgovora.
"Bože!" ponovo je kriknuo. "Ako postojiš, spasi me i obećavam da ću vjerovati u tebe, a učiću i druge da vjeruju."

I dalje tišina. Iznenada, laknulo mu je kad se začuo dubok glas, koji je odjekivao kroz ponor: "Tako svi govore kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" dreknuo je, ohrabren. "Ja nisam kao drugi. Zar ne vidiš da sam već počeo da vjerujem, jer uspjeo sam da ti čujem glas? Treba samo da me spaseš i zazivaću tvoje ime do kraja svijeta!"

"Dobro", rekao je glas. "Spasiću te. Pusti granu."
"Da pustim granu?" dreknuo je čovjek u pometnji.
"Nisam valjda lud!"

Priča se, kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more, da nije došlo do očekivanog čuda. Tek kada je prvi čovjek skočio u talase, more se otvorilo na dvije strane da propusti jevrejski narod.

Dekoracija

Da bi nam se otvorili novi putevi ili da bi stekli nove uvide, ponekad moramo vjerovati čak iako nemamo vidljivih dokaza. Mada to ne treba shvatiti bukvalno i pustiti granu ako bi se nasli da visimo iznad neke litice :)