Početak>Put do sreće>Uticaj prošlosti na nas

Uticaj prošlosti na nas

Prije mnogo godina život je bio spontaniji i jednostavniji. Mnoge promjene koje su ljudi tada prošli, uticale su na naredna pokoljenja.

Prvi čovjek

Prvi čovjek je znao da živi, nije morao razmišljati o tome kako će preživjeti, kako će biti sretan. On je imao usađeno znanje o životu. Možemo reći da on nije ni razmišljao. Prvi čovjek nije postavljao pitanja zašto ovo, zašto ono. On je radio po osjećaju, i djelovao je po osjećaju, bez razmišljanja.

Zašto? Sila koja je sve stvorila je jednostavno tako napravila i stvorila čovjeka da bude takav.

Prvi čovjek je imao razvijena sva čula koja su mu trebala. On je njima upravljao na jedan spontan način. Ako bi bio gladan on bi lovio, ako bi bio tužan on bi plakao. On nije potiskivao svoje želje i potrebe, niti je znao kako se one potiskuju. Svaki pokret je bio spontan i nije bio uzrokovan razmišljanjem.

Upoznavanje ega

Onog momenta kada je čovjek postao svjestan sebe, od tada je sve počelo da se mijenja. Ona urođena osjećanja i osobine je čovjek htjeo da mijenja, da ih učini onakvim kako je on htjeo. A vremenom je htjeo sve više i više.

Tada je i krenula ta promjena, promjena od spontanosti do kontrole. Jer čovjek je htjeo kontrolu, htjeo je da upravlja svijetom, da vlada. Zato danas niko ne voli poraze, sve je takmičenje. Malo ljudi radi ono što voli, većinom iz koristi, iz nekih razloga.

Tada je i krenula ta evolucija, evolucija na dole. Jer u početku je čovjek živjeo a nije se pitao zašto i šta se krije iza svakog ćoška, jednostavno je živjeo. Nije bilo ljubomore, mržnje, jer čovjek nije poznavao te emocije. Sve se radilo spontano onako kako je bilo namijenjeno, onako kako je Bog ili ta neka nevidljiva sila stvorila.

Kada je čovjek postao svjestan sebe, kada je ego počeo da se razvija, nestalo je spontanosti, nestalo je istinske sreće. Od tada je sreća postala uslovljena, nekim spoljašnjim stvarima, nije dolazila iz nas samih, iz ničega. Nije dolazila da samo bude tu kao u samom početku čovječanstva. Kada je čovjek postao svjestan svoga ega, uvidio je da može da upravlja, da mijenja, da ima. Onda je i krenuo da prisvaja, da misli na sebe, tada se i razvila riječ "ja", i od tada je sve više i više korištena. Otuda i sva nezadovoljstva i sve bijede i nesreće. Sve od tog ega, sve od tog "ja".

Prije razvoja ega, čovjek je jednostavno znao kako se živi, znao je kako da bude sretan a da na to i ne misli. Nakon pojave ega, čovjek je svoju sreću počeo da poistovjećuje sa imanjem, sa svojinom. I to više nije mogla biti ona čista, istinska sreća.

Posljedice ega

Kakav je to život u egu, kako je živjeti sa egom? Ego je kao neko živo biće koje treba hraniti, koje svakodnevno traži hranu. A šta je hrana ega? Hrana ega su čovjekove gluposti, čovjekove negativnosti, čovjekovo loše raspoloženje. I što ga čovjek više hrani, ego je sve gladniji, sve zadovoljniji. I na kraju ego čovjeka iscrpe, uzme mu svu snagu, sve ono što jeste, onu istinsku prirodu i on postane taj ego. Čovjek više i ne bude svjestan sebe, ni ega, već jednostavno počne da živi taj nametnuti život, dok ego likuje.

Hajde da se osvrnemo iza sebe. Šta vidimo? Vidimo na sve strane kako ljudi samo grabe, ovo je svijet grabljivaca, svijet predatora. Čovjek su pod dejstvom ega postao predator. Otuda i ratovi i glad i neimaštine. Otuda i depresije i mržnja i ljubomora. Otuda sve ljudske nedaće. Pogledajmo malo u istoriju. Sve od onog dana od kada je ego postao dio čovjeka, od tada je čovjek izgubio sebe. Od tada ratuje za neke prostore i neke titule, od tada nesvjesno pati.

Ima jedna priča, kad su u Americi živjeli samo indijanci. Došli su bijelci i rekli indijancima: "hajde prodajte nam ove livade?" A indijanci su im odgovorili: "kako da vam prodamo nešto sto nije naše". Koja ironija. Htjeli su da kupe planine. E to je pravi primjer ega.

I svi mi, ako se okrenemo iza sebe i oko sebe, vidjećemo bezbroj sličnih primjera. Hiljadama godina unatrag, pa sve do danas danas. Čovjek je toliko obuzet samim sobom da više ne zna ni da li je živ.