Početak>Put do sreće>Naučimo se da balansiramo

Naučimo se da balansiramo

Kada naučimo da balansiramo između "premalo" i "previše" onda dolazimo u balans sa prirodom i sa samim sobom, upravo zato što je to jedno od stanja na kome se zasniva priroda.

Ponekad se sigurno pitamo gdje je granica našem strpljenju ili koliko treba da se borimo za nešto što želimo. Da li se truditi puno ili malo i koliko je u stvari truda potrebno? I često na sva ta pitanja ni nemamo neki određeni odgovor. U suštini, vjerovali ili ne, ni nema nekih posebih pravila koje treba slijediti. Ali ipak ima jedna činjenica koju je dobro imati u vidu kada nas obuzmu slične nedoumice.

"Premalo" stvara pasivnost

Premalo vjetra pokreće jedrilicu jako sporo, premalo hrane nam ne daje dovoljno snage da bi se osjećali zdravo i snažno, premalo ljubavi vodi ka raspadanju veze ili braka. Može reći da "premalo" stvara pasivnost.

Stoga se ova teorija može primjeniti i na emocije, hranu, kišu, sunce, vjetar, ljubav, na skoro sve. Jer kao što sam već rekao premalo sunca nije dobro, a ni premalo kiše također nije dobro.

"Previše" stvara stres

S druge strane, previše nečega stvara stres. Pod ovim pojmom se smatra upravo suprotnost pojmu "premalo". Znači previše vjetra će prevrnuti jedrilicu, previše hrane stvoriti nelagodan osjećaj, previše ljubavi također može dovesti do debalansa.

Tako da se može zaključiti da priroda ne voli ni kada je previše nečega, bilo da je sunca, vjetra, hrane, emocija, ljutine, ljubavi i svega ostalog. Ništa nije dobro u prevelikim količinama.

Smisao je u balansu

Da, smisao je balansu. Priroda voli balans, voli kada je sve umjereno, kada nije "premalo" ni "previše". Čitava priroda funkcioniše na taj način. Kada jedna biljka dobija jednu umjerenu količinu vode i sunca ona se razvija, raste i cvjeta, i ako pomjerimo taj balans onda će sigurno uvenuti.

Isto je sa svim stvarima u ovome svijetu, pa i sa nama ljudima. Ako se premalo posvetimo nekom zadatku onda taj zadatak gubi draž i postaje nam svejedno. S druge strane ako se previše posvetimo jednom zadatku, onda nas to može dovesti do stanja stresa. Jedno umjereno posvećivanje zadacima, obavezama i ostalim stvarima u životu je jedini ispravan način.

Zašto većina nas nema taj osjećaj za balans?

Tokom našeg života nas su vaspitavali roditelji i okolina i naučili nas da živimo i razmišljamo na jedan određeni način. Ako taj način kojim su nas naučili ne vodi balansu onda mi samim tim nesvjesno idemo protiv prirode. A pošto priroda ne voli kada je nečega premalo ili previše, zašto bi onda mi to voljeli. Posljedica toga je upravo jedan loš osjećaj. Jer kao što se ni biljka ne bi dobro osjećala kada bi dobijala premalo ili previše sunca i vode, tako se ni mi ne možemo dobro osjećati kada na primjer previše ili premalo jedemo.

Rezultat spoznaje o balansu

Kada naučimo da balansiramo između "premalo" i "previše" onda dolazimo u balans sa prirodom i sa samim sobom, upravo zato što je to jedno od stanja na kome se zasniva priroda.

Stoga je jako važno uložiti energiju da naučimo da primjenjujemo taj balans u našem životu. Da stičemo spoznaju koja će nas dovesti do tog balansa a samim tim i do boljeg osjećaja. Jer smisao je ipak u dobrom osjećaju, zar ne?