Ljubav

Autor: Pablo Neruda

Zbog tebe,
u vrtovima rascvjetanog cvijeća me bole mirisi proljeća.

Zaboravio sam tvoje lice,
ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne osjećale na mojima?

Zbog tebe,
volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.

Zaboravio sam tvoj glas,
tvoj sretan smijeh;
zaboravio sam tvoje oči.

Poput cvijeta za svojim mirisom,
vezan sam za maglovito sjećanje na tebe.

Živim sa boli koja je poput rane;
dotakneš li me samo,
nepovratno ćeš me povrijediti.

Tvoja milovanja me obavijaju,
poput bršljana na sjetnim zidovima.

Zaboravio sam tvoju ljubav,
mada jos uvijek vidim odraz tvog lika u svakom oknu.

Zbog tebe,
opijajući mirisi ljeta mi nanose bol;
zbog tebe,
opet oko sebe tražim znake koji požuruju želju:
padajuće zvijezde,
padajuće objekte.