Početak>Vaša razmišljanja>Spisak zaboravljenih pojmova

Spisak zaboravljenih pojmova

Autor: orka
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 14-10-2017 u 17:41
Broj citanja: 67
Broj aplauza: 15 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Kiseonik kao da pokušava da savlada meni nepoznatu smetnju negdje na putu do moje unutrašnjosti. Gušim se njegovom krivicom, možda čak i svojom, ali se trudim da mu ne zamjeram. Osjećam da to poslije tebe niko neće moći; doći do onog najružnijeg u meni, a ipak vidjeti i isticati samo najljepše - učiniti dio mene vrijednim spomena.
Koračam tvojim tragovima, ostavljenim davno, poput groba kojeg živ čovjek zaboravi obići. Nisam siguran jesu li plod moje neoporezive mašte, ili nešto što očekivano slijedi nakon objektivnosti izazvane silnim naporima. Međutim, sasvim sam siguran u to da je ''objektivnost'' prva riječ koju bih upisao na svoj spisak, kada bih se mogao sjetiti gdje sam ga ostavio. Možda je utisnut u stazu koja se gubi iza mene, nečujnom nogom bića čiji dah osjetim na vratu. Tvoje otiske teže razaznajem sa svakom sekundom koja prolazi, potpuno izgubljen u vremenu i okruženju. Nasilno trepćem da bih otjerao nepoznato prisustvo čije disanje duboko uznemiruje moja čula.
Zašto kažu da pomoć stiže tek kada je potražimo? Ko od vas može da kaže da sada ne tragam više nego ikada prije?
Konačno vidim ostatke života i pitam se kako je moguće da su ovdje. Nailazim na figuru sakrivenu iza novina, uzimam ih iz njenih ruku i sklapam oči. Otkucaji odjekuju u mojim ušima, glasniji od bića koje me prati, i nemam vremena da otkrijem odakle dolaze. Otvaram oči i bespomoćno gledam kako se gase. Sve oko mene se ruši i nestaje u mraku, dok čovjek bez lica mirno posmatra moj pad. Sada je ''crno'' jedina riječ koju želim da stavim na svoj spisak.
Budim se i ne stižem da se radujem količini svjetlosti koja me okružuje.
''Spisak! Moram da se vratim po spisak.''
''To je bio samo san,'' čujem njen glas kroz otvoren prozor. Suze napuštaju moje umorne oči dok vjetar likuje i unosi mrtvo lišće u moje odaje. Sve one otuđene suze koje sam lišio slobode, zarobivši ih daleko ispod površine, sada bježe i odnose prazninu sa sobom.
Srećan sam, jer još ne postoji komad papira sa tom količinom moći. Hartija koja bi izbrisala njeno postojanje iz mog pamćenja; sjećanje na njeno ime koje sam izgovarao u trenucima radosti, patnje i mirne ravnodušnosti. Svu bol ovog svijeta strpao bih na taj papir, da nikada ne izađe i ne uništi ijedno biće koje je hodalo, hoda ili će hodati.
Ostavio bih jednu riječ, tako čistu i nevinu, jer majka je jedina koja zaslužuje da bude spomenuta svakog dana mog postojanja. Ostavio bih nju, jer sve loše što ostane iza drugih riječi ne nalazim dok ona šeta mojim mislima. Sva obezglavljena tijela, i sve glave bez lica, ne mogu nanijeti ni dio patnje koju je ona nosila da bi moj teret bio lakši. Živ sam i nedodirljiv dok njeno ime nije zaboravljeno.



Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.