Pečat

Autor: Kal_El
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 04-05-2013 u 12:53
Broj citanja: 1645
Broj aplauza: 673 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Svjestan njenog pogleda odlazi odmjerenim korakom. Zaokupljen svojom misijom nakratko ne primjećuje tekućinu kako se razlijeva iz bočice u njegovoj ruci. Dok zastaje osupnut je svojim propustom. Zavrće čep i suspreže bijes u nadi da se nije razotkrio. On, koji razrađuje svaki detalj do u tančine, ne trpi propuste. Posjetio ju je nenajavljen tražeći oduševljenje na njenom licu, a ne pronađe ništa. Ni nervozi nema traga, dok se njemu želudac neugodno stišće.
Otkad je zna traži način kako da nadvisi tu nijemu otmjenost, nedokučivu blagost kojom ga obasipa ugađajući mu u svemu. I onda kad pretjera s vječitim buntom koji pred njom demonstrira, ona ga gleda sa suosjećanjem, kao da ga pogledom želi staviti pod svoje okrilje. Nadohvat ruke naizgled, to mjesto gdje je potajno želio zaroniti zauvijek, činilo mu se jednako nedostupnim kao i zvijezde u vedroj noći. Ni po čemu nije htio sličiti onima koji su je neumorno i besramno oblijetali, a koje je tako silno prezirao. Pokušavao ju je privući osornošću i nezainteresiranošću, a takvo njegovo neraspoloženje izazivalo je u njoj samo sažaljenje, što ga je dovodilo do ludila. Stoga je danas došao tako uglađen, s namjerom narušavanja tog reda u njoj.
Gedala ga je dok ulazi u prostoriju, samosvjestan. Uobičajeno za njega, pomislila je. Ništa je ne može iznenaditi kad je on u pitanju pa ni neobično suzdržano ponašanje u ovom trenu. Činilo se kako se još premišlja o razlogu svog dolaska i sad kad je već tu. Neće dugo ostati, zna to ona i zato upija cijelim bićem te dragocjene trenutke, jer dok bude odlazio u nju će se znanim puteljcima sliti svi nemiri i bol će biti ta koja će je savladati.
No ovaj put bit će drugačije zahvaljujući njegovoj sitnoj nesmotrenosti. Nasmijao je prizor izlijevanja tekućine po asfaltu, dok on nije, ljutito i s očitom nevjericom, uočio taj izdajnički čin. Zabljesnu je spoznaja kako on nešto snuje, a znatiželja odgodi tugu. Isti tren prisjeti se riječi izrečenih za kratkog posjeta:
-Mrzim kad netko ne zna što želi. Mislim, ne znam ni ja što želim, ali znam što ne želim. - Provocirao je očito nju, nesvjestan da ni primisli kod nje nema o tome.
-Što tebe muči?
-Ma ništa, pričam bezveze.
I tada je otišao, po tko zna koji put je ostavljajući da razmišlja o njegovim postupcima. Pitala je i odgovarala. Nije ona ta koja ne zna što želi. O kome li je govorio? Ponovo ostavlja prazninu nakon sebe, u njoj, ljubomornu misao kako se negdje primiče mirisima neke druge žene. A ona bi više od ičega voljela vidjeti ga sretnog pa makar i s drugom. Vidjeti i pamtiti ga takvog.



Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.