VJETAR (2.)

Autor: Aid_Kurtovic
Kategorija: Vaše priče
Objavljeno: 08-02-2012 u 14:25
Broj citanja: 1508
Broj aplauza: 530 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Uvijek sam se mogao satima prepuštati tim zvucima vjetra da me bez reda i obzira vode u prebiranje po seharama prošlosti. I ta naizmjeničnost šarolikih osjećanja bi se ponavljala sve dok se ne prekine nekim grubim unutrašnjim trzajem i kidanjem te niske od bisera i okova.

Ponekad, ali samo ponekad, nastupalo bi i neko čudno stanje ravnodušnosti, bezmalo umrtvljenosti, u kojem mi svi ciljevi i motivi životni poprimaju izraz nepotrebnog i besmislenog. Neznano izazvan zagonetni osmijeh bi mi tada lebdio licem olakšanim od grčeva koji bi raspetljani popadali sa mene. I bio bih oslobođen razloga ikakvih. Kao da sam već mrtav.

Jednom, davno u djetinjstvu, rečeno mi je da slušam te zvuke i da će oni donjeti ono što mi nedostaje. Skoro da nisam mogao vjerovati u tako nešto. Šta to vjetar meni može donjeti!? Osjećanje nedostatka!? Osjećanje mrtvaca!? Pitao sam se: da li je to to što sam već iskusio? Ili jeste, ali mnogo jače?

Godinama sam ih slušao i sjećanja bi me uvijek odvlačila. A kada bih se borio protiv tih lutajućih misli i zbunjujućih osjećanja očekivao bih da čujem nešto određeno, nešto novo, što mi je sugerisano, ali nikada se ništa nije desilo. Nikada… sve do jednog dana!



Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.