Početak>Vaša razmišljanja>Novi dan..radosno ga pozdravljam!

Novi dan..radosno ga pozdravljam!

Autor: Morana
Kategorija: Vaša razmišljanja
Objavljeno: 04-08-2011 u 19:32
Broj citanja: 3745
Broj aplauza: 591 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

"Svaki zastoj na putu promatrajte kao krivulju na spirali učenja, koju morate proći da bi postali ono što želite"

Čula se grmljavina iz daljine, i prve kapi kiše već su pale. Prije točno godinu dana držala je zadnji put svoju tekicu rukama. Onda je čitala Celestinsko proročasntvo, J. Redfielda i bavila se uvidima. Zadnji u bilježnici označen je šesti uvid sa pitanjem "Tko sam ja". Odgovor još uvijek nije bila našla, no čini se kako je to više niti ne zanima. Prošlo je već nekoliko tjedana od kada je odlučila krenuti sa Carlosom Castanedom na "Put u Ixtlan", baviti se rekonekcijom, baviti se učenjima don Huana i doći do grupe koja se bavi tensegrityem. Krenula je sanjati, svjesno, budno sanjati. Bavila se brisanjem osobne prošlosti, dizale su joj se slike nekih mjesta, ljudi događaja za koje skoro više nije niti znala da postoje. Udisala je svoju energiju, izdisajejm vraćala tuđu. Više joj neke stvari nisu bile potrebne. Zahvalila im se i krenula otpuštati. No, nešto je propustila.

Stiglo ju je novo iskustvo. Netko joj je uporno pokušavao objasniti kako živi i kako bi uopće trebala živjeti, što je dobro a što loše...netko joj se prijetio jedinim životom kojeg je imala. Bila je divlja. Na trenutka je sjetila Coelhove Veronike i poželjela umrijeti.. vjerovala je da je jedini ispravan život, onaj koji se svjesno živi, onaj koji nitko ne namće..onaj koji se vodi instinktima, ljubavlju, ispunjen svrhom. Bila je u pravu! Samo to i jedino to je život. Bila je topla, bila je hladna, poželjela ponovno biti crna, pa opet plava. Bujice riječi, osjećaja, izjenjivale su se iz trena u tren. Na trenutke je bila ispunjena ljubavlju, suosjećanjem, strpljenjem, oprostom, a na trenutke puna gorčine, bijesa, agresije, straha..

"Zašto bi svijet bio onakav kakav ti misliš da je? Tko ti daje ovlaštenje da to govoriš?" (Put u Ixtlan, Carlos Castaneda)

A onda je pročitala: "Ratnik nikada ne okreće leđa moći, a da se prethodno ne iskupi za sve usluge koje je primio... Ne možeš napustiti ove usamljene planine a da im se prethodno ne zahvališ".

Taman kada je poželjela napustiti Castanedu jer joj se činilo da joj ništa ne daje, beskrajno mu se zahvalila. To je to! Nedostajalo je zahvalnosti!

Rekonekcija je dobila smisao... Meni moje, tebi tvoje, Namaste!

Ljubav se vratila, želja se vratila, čežnja i strast bili su tu. Okrenula se mirno na drugu stranu i nastavila sanjati.. On je bio tu, u svakom trenutku, u svakom njenom dahu!

Sačuvaj neosjetljivost i ne zatvaraj oči pred strahom...shvatila je!

Izabrala je veći kamen, tik do mora. Zapalila je cigaretu i duboko udahnula. Mogla je osjetiti sol u ustima, miris njega, miris mora.. Udah, izdah, rekla je: More, hvala ti!

Beskrajno, široko, snažno, moćno duboko more! Kako li je samo mogla zaboraviti zahvaliti se onome što joj daje toliku snagu, što je hrani, budi, smiruje i beskrajno voli..ono što sama bezuvjetno i beskrajno voli.

Upijala je Sunčevu sjvetlost i osluškivala šum valova, koji su se razbijali o stijene. Napokon bila je svoja! Besrkajno otvorena, zaljubljena, duboka, topla, snažna, tako moćna.

Nije bio tu, no osjećala ga je cijelim svojim bićem, svojim fizičkim tijelom, svakim dahom. Šaputao joj je kroz valove, smiješio i mazio zrakama Sunca. Bio je tu! Zaljubljeni, sjedili su jedno pored drugog, i tek ponekad bi im se pogledi sreli, tek ponekad bi im se ruke dotaknule dok su tražili plosnate kamenčiće i kao djeca radili žabice. Mogla ga je vidjeti i osjetiti, u svakom trenutku, njegove ruke oko sebe, njegov miris, dah, dubok pogled koji je uzima cijelu i od kojeg joj staje dah.

Ponovila mu je, to nije ništa drugo, nego čista energija.
Rekla mu je: ne moraš znati, ni razumjeti, samo osjetiti.

A sad pomisli: ja sam Ljubav, ja jesam Svjetlost! Ljudi su prolazili, dolazili, dolazili, tek bi se poneko zaustavio, pogledao prema pućini i kratko komentirao: brrr, što je danas voda hladna. On bi tada pitao: kako? Oni nas ne primijećuju, a ni voda nije hladna.
Rekla bi mu tada kratko: to je zato što žive u iluziji, ne vide sebe, kako li će tebe. To je zato što nemaju iskustvo, to je zato što su samo o nečemu čuli, jer im je netko rekao, to je zato što su slušali vremensku prognozu i sami ne osjećaju..to je zato što se boje. Čega, koga? Svoje vlastite sjene, samih sebe! Šteta, ljudi bi sve mogli znati, sami od sebe, iz sebe, samo kad bi htjeli... to je zato što misle, pretpostavljaju, osuđuju, prosuđuju...i samo misle da je voda hladna. To je zato što još uvijek čvrsto spavaju!

Peti uvid: Ja jesam Ljubav, Ljubav u meni, Ljubav oko mene!

"Pazi dobro, ma što radio sada, ovog trenutka, možda je to tvoje posljednje djelovanje na Zemlji. Možda je svaki tvoj pokušaj posljednji okršaj. Nema nikakve sile na svijetu koja će jamčiti da eš živjeti još jedan minut duže." (Put u Ixtlan, C.C.).

Kako je moguće da ljudi trate vrijeme na tuđe živote, umjesto da sve napore i sile ulože u svoj!?... a onda, stoje na nečijem grobu i oplakuju...sebe!!
Protiv nečije volje ne možemo, niti utjecati na tuđe izbore, no svoju svjesno i namjerno možemo usmjeriti u pravcu ljubavi, razumijevanja - znanja, suosjećanja, mudrosti, zahvalnosti, oprosta.

"Prihvatiti odgovornost za svoje odluke znači da je čovjek spreman umrijeti za njih... Nije važno kakva je odluka. Ništa ne može biti više ili manje ozbiljno od bilo čega drugog" (Put u Ixtlan, C.C.)

NIKAD NE ODUSTAJ OD SVOJIH SNOVA! - potsjetila je samu sebe... Maktub – slijedi znamenje...slike, blicevi, tek pokoja rečenica...sjetila se svega, znala je sve..put kojim je krenula ponovno je bio osvjetljen!

Oh, napokon sam shvatila što mi don Huan i Castaneda cijelo vrijeme govore – piši..kad si dobro – piši, kada si loše – iako samo misliš da si loše, i opet piši, kad očekuješ – piši, kad imaš pitanje – piši, kad tražiš – piši, kada se želiš nekome zhavaliti – piši! Možda ne voliš govoriti ili pisati, no ako si u tome dobra, i imaš smisla, čini to.. Čini ono u čemu si dobar i za što imaš smisla - za sebe..a možda pomogneš i drugima!

Napokon, dobro se osjećam. Ljubim i grlim..te, tebe čitatelju! Namaste!

"Svaki zastoj na putu promatrajte kao krivulju na spirali učenja, koju morate proći da bi postali ono što želite"

Izabrem li ono što mi se ne sviđa, napravit ću novi izbor! To mi se sviđa!

Ovo je novi dan i ja ga radosno pozdravljam!



Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.