Početak>Vi o samorazvoju>Razgovor sa Majstorom - Percepcija

Razgovor sa Majstorom - Percepcija

Autor: BhairavaDeva
Kategorija: Vi o samorazvoju
Objavljeno: 09-06-2010 u 15:19
Broj citanja: 2273
Broj aplauza: 515 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Veoma dobro znaš kako dolazi do kreiranja pogrešne Percepcije preko uvjerenja, imitacije, ideja, okoline i samodefinisanja. Sada moraš shvatiti da su to ideje koje si prihvatio i u koje vjeruješ. Tvoje vjerovanje u ideje je tvoj zatvor. Proces koji pominješ postoji samo za one koji još uvijek ne mogu prihvatiti činjenicu da nikada nisu ni bili u zatvoru. Ali koji imaju neku pritajenu želju da izađu iz tog zatvora. Stvar je u tome da Majstor tebe sagledava izvan ograničenja koja si ti sam sebi postavio. Zato on ima moć da učini da ti izađeš iz zatvora. Ti si mu dao tu moć. Proces Učitelj i Učenik je proces koji igraš i u kojoj glume Osobnost i Biće. Osobnost si ti. Biće je Majstor. Ili drugim riječima Osobnost je tvoja ograničena Percepcija, Biće je tvoja neograničena Percepcija. Moja uloga je u tome da kao predstavnik Bića polako rušim cigle sobe u koju si sam sebe zazidao. Ja mogu to da srušim momentalno, ali tada bi se desilo rasprašavanje tvoje Osobnosti koja sebe ne bi mogla prepoznati u neograničenom Biću i velika je vjerovatnoća da bi se desile neželjene posljedice. Stoga ja moram da poštujem tvoja ograničenja koja si ti sebi stavio i igram igru koju ti misliš da treba da igram te s vremena na vrijeme granice te igre namjerno proširujem.

Bhairava: Gdje počinje Osoba, a gdje počinje Biće?
Majstor: Tamo gdje si postavio Percepciju.

Bhairava: U smislu?
Majstor: U smislu, tačke iz koje pitaš. U smislu, gdje si svjesno odlučio da će ta tačka da stoji i da u odnosu tebe i svijeta.

Bhairava: Jasno. Ja sebe određujem tačkom u koju sam fiksiran, a šta određuje tu tačku?
Majstor: Tvoja uvjerenja, mišljenja, emocije, djelovanja, situacije.. Nebitno. Bitno je da si shodno tome postavio svoju tačku, ili Percepciju s kojom percepiraš svijet oko sebe i samom sebe tom Percepcijom određuješ. Mi ne možemo govoriti o Individui sve dok neku Osobu čini skup tačaka Percepcije koje nastaju djelovanje okoline i ljudi i njegovim osobnim uvjerenjima koja su nastala proživljenim, imitiranim ili kao informacije čula. Sve to čini Osobu osobom i samim tim ograničava njenu Percepciju na \"dogovorenu\" tačku iz koje on percepira svijet i sebe.

Bhairava: S druge strane, gdje počinje Biće?
Majstor: Tamo gdje završava Osoba. No, mogu to reći i na drugi način. Promjenom tačke Percepcije, odbacivanje i odustajanjem od osobne tačke gledišta ili osobne Percepcije.

Bhairava: To je kao neki prelaz?
Majstor: Ne. To je kao da dvije stvari dijele isti prostor. Samo što si se ti odlučio da živiš život iz sobice u kojoj se nalazi sve ono što te definiše i štiti, a Biće je kuća u kojoj se nalazi čak i tvoja sobica.

Bhairava: Hoćeš reći da je Biće nešto u čemu se i moja osobnost nalazi?
Majstor: Hoću reći da je Biće pojam koji je tvoja Osobnost uzela kao mogućnost s kojom se igra a da nikada ni ne pomisli da izađe iz sobička u kojem se nalazi. Razumiješ sada?

Bhairava: Jasno. A kako da izađem iz sobice u kojoj se nalazim?
Majstor: Mnogo je izlaza, pitanje je da li uopšte želiš da izađeš iz te sobice, ili želiš na neki način da ideju Bića uguraš u tu malu sobicu. To bi bilo ispravnije pitanje. Ideja izlaska iz sobice uvjerenja i definicija je samo još jedno uvjerenje i definicija. Stvar uopšte nije u tome.

Bhairava: Već u čemu?
Majstor: (smijeh) U tvom nerazumjevanju ovog što sam do sada rekao.

Bhairava: Ne razumijem. Kako misliš u mom nerazumjevanju onog što si do sada rekao?!?
Majstor: Prosto. Da si čuo što sam rekao čuo bi jednu riječ koja se ponavlja više puta. Ali je nisi čuo, jer u biti ni ne želiš da čuješ. Zato znam da si zaglavio u sobici sa samodefinicijama koje te okružuju. Nisi dovoljno Pažljiv prema samom sebi. Misliš da se odgovori nalaze oko tebe ili da ih neko ima i tražiš ih a da nikada ne pogledaš u sebe.

Bhairava: Koju riječ nisam čuo?
Majstor: PERCEPCIJA.

Bhairava: Čuo sam je.
Majstor: Jesi li je razumio?

Bhairava: Da.
Majstor: Ali na svoj način. Ne ono što ona znači. Da si razumio riječ \"Percepcija\" sada bi shvatio što te sprečava da \"izađeš\" iz sobice uvjerenja i samodefinicija. Upravo ista ta Percepcija koja bi te izvukla van iz nje čini da iz te sobice ne izađeš.

Bhairava: Da. Sad mi je jasno. Shvatanje da nisam u sobici bi me izvuklo, a to shvatanje se bazira na Percepciji. Moja Percepcija određuje moj boravak u sobici, a ne u cijeloj kući. Ona je ujedno i metod s kojim se nalazim u zatvoru a i ključ da izađem iz njega.
Majstor: Ili preciznije rečeno, ona je ključ koji ti pokazuje da si samo dobrovoljno sam sebe zatvorio definisanjem i samoodređivanjem. Shvatanje je trenutak u kojem Razumiješ da si sam svoj zatvorenik, čuvar i sudac. Trenutak Razumijevanja čini da uvidiš da si već odavno izvan zatvora, ali da ti je on još uvijek drag.

Bhairava: Da li to Razumjevanje čini da budem oslobođen osobnih uvjerenja i da iz Osobnosti pređem u Biće?
Majstor: Da i Ne. Da jer može da se proširi do oslobađanja od granica Osobnosti. Ne jer čim si pitao rekao si mi svoju poziciju.

Bhairava: Koja je?
Majstor: Da ne želiš da izađeš.

Bhairava: Ali ja želim da izađem iz granice Osbnih uvjerenja.
Majstor: Onda prosto izađi. Šta te u njoj zadržava?

Bhairava: Pa mislim da je to proces koji moram da prođem. Da nije tako jednostavno.
Majstor: I upravo je to tvoj zatvor. Možda je taj zatvor komotniji od većine drugih zatvora, manje rigorozan nego zatvori drugih ljudi, ali je zatvor. Tvoj zatvor je pod ključem čuvara kojem si dao ovlast da odluči kada smiješ van a kada ne smiješ. Sud je odlučio da je čuvar dovoljno dobar da može odrediti kada si izašao. I sada taj čuvar kaže da se za svoj izlazak moraš potruditi i postati vrijedan njega. Tj. moraš uložiti napor.

Bhairava: Ali ako je tako kako ti kažeš da sam ja svoj zatvorenik, čuvar i sudac, kako da to shvatim?
Majstor: (smijeh) Ti si idiot. To ne možeš da shvatiš.

Bhairava: (pognuh glavu)
Majstor: Vidiš, sada sam ja uzeo ulogu tvog čuvara i ja određujem kada ćeš ti biti slobodan. Da li možeš da Razumiješ šta činiš? Da li ti je ovo jasno?

Bhairava: (tiho) Da.
Majstor: Stvar je u tome da tvoje Razumijevanje nije dovoljno široko. Razumiješ situaciju u kojoj se nalaziš, ali baš zato što tvoja Percepcija ne dozvoljava da vidiš samog sebe tebi nije jasno da su i čuvar i sudac zapravo ti. Tražiš dozvolu od čuvara i sudca za nešto što se tiče samo tebe i samo ti možeš odrediti da li si Slobodan ili nisi.

Bhairava: Kad bi u svijetu bilo tako jasno..
Majstor: U svijetu je to savršeno jasno. Problem je u tome što NIKO to ne razumije, ali svi igraju uloge koje su im dodjeljene. Zato i kažem da ljudi nemaju Slobodnu Volju. Oni samo misle, iz kutka svoje sobe, da imaju Slobodnu Volju.

Bhairava: Pošto, očigledno, još uvijek sebi ne dozvoljavam da izađem iz sobička i sam sebe čuvam i osuđujem da čučim u sobi gledišta i pogrešne percepcije, možeš li mi pojasniti proces u kojem bi shvatio to što si rekao?
Majstor: Ja mogu sve! Jer Ja jesam Sve. Objasniću ti srž problema. Veoma dobro znaš kako dolazi do kreiranja pogrešne Percepcije preko uvjerenja, imitacije, ideja, okoline i samodefinisanja. Sada moraš shvatiti da su to ideje koje si prihvatio i u koje vjeruješ. Tvoje vjerovanje u ideje je tvoj zatvor. Proces koji pominješ postoji samo za one koji još uvijek ne mogu prihvatiti činjenicu da nikada nisu ni bili u zatvoru. Ali koji imaju neku pritajenu želju da izađu iz tog zatvora. Stvar je u tome da Majstor tebe sagledava izvan ograničenja koja si ti sam sebi postavio. Zato on ima moć da učini da ti izađeš iz zatvora. Ti si mu dao tu moć. Proces Učitelj i Učenik je proces koji igraš i u kojoj glume Osobnost i Biće. Osobnost si ti. Biće je Majstor. Ili drugim riječima Osobnost je tvoja ograničena Percepcija, Biće je tvoja neograničena Percepcija. Moja uloga je u tome da kao predstavnik Bića polako rušim cigle sobe u koju si sam sebe zazidao. Ja mogu to da srušim momentalno, ali tada bi se desilo rasprašavanje tvoje Osobnosti koja sebe ne bi mogla prepoznati u neograničenom Biću i velika je vjerovatnoća da bi se desile neželjene posljedice. Stoga ja moram da poštujem tvoja ograničenja koja si ti sebi stavio i igram igru koju ti misliš da treba da igram te s vremena na vrijeme granice te igre namjerno proširujem. I često puta ti se buniš na ta proširenja jer ti je tvoja sobica još uvijek draga i želiš u njoj da živiš i uguraš u nju svoje neograničeno Biće. Polako ti počinješ da usvajaš drugačiju vrstu Percepcije i primjećuješ ono na što te upučujem. Dešava se proširenje tvoje Percepcije i ti mi čaki i pomažeš da srušim zidove koje si sagradio, naravno, još uvijek oprezno. U nekim trenutcima kroz rupe u zidu prepoznaš svoje Biće i ta svijest ti na tenutak ukine ograničenu Percepciju i ti vidiš zid u koji si sam sebe zazidao i shvatiš da je to tvoje i da možeš da živiš i izvan toga. Ali samodefinisanje i samoograničenje koje si stavio još uvijek je jako i te trenutka Buđenja kada shvatiš da si ti Biće, shvataš kao mogućnost ili Cilj kojem težiš. Tek u tim trenutcima imaš donekle ispravnu Motivaciju i Cilj i možeš znati gdje se taj Cilj nalazi. Ta Buđenja još nisu ono što treba biti, ali su pokazatelj da si počeo da gledaš, da skidaš iluziju Percepcije koju si sam sebi postavio.

Bhairava: A šta je onda Probuđenje?
Majstor: O tome je glupo pričati. Ali.. To je trenutak kada shvatiš da sve ovo što sam rekao nema nikakve veze sa tobom. Trenutak i kojem shvataš da si ti mnogo veći i od kuće Bića. Trenutak kada Biće ili ograničeno sopstvo ili JA, \"shvati\" da je njegova Percepcija izvan zidova kuće. Momenat u kojem se dešava Razumijevanje i Spoznaja da je \"guska oduvijek bila izvan flaše\" (aludira na jednu Zen priču).

Bhairava: Kako da krenem djelovati u skladu sa tim?
Majstor: Tako što ćeš sebi dopustiti djelovanje.

Bhairava: Da, ja sebi ne dopuštam da djelujem u skladu sa svojim saznanima. Zašto?
Majstor: Zato što sebi ne vjeruješ. Nemaš povjerenje u ono što si na trenutke vidio i shvatio tj. Spoznao. Zato i nisi Probuđen. Zato se još uvijek valjaš u blatu sopstvene iluzije. Jer ti je ona stvarnija od iskustva koje si imao i u kojem si shvatio da tvoje Ja nema veze sa sobičkom u kojem se još uvijek skrivaš.

Bhairava: Razumijem.
Majstor: Kreni od djelovanja koje će potvrđivati tvoje Spoznaje. A to znači odustani od djelovanja iz sobička, iz Osobnosti.

Bhairava: I to će mi pomoći?
Majstor: U nekoj mjeri.

Bhairava: U kojoj?
Majstor: U mjeri koja definiše tvoje Ja. Ne zaboravi, čak i Percepcija Bića kao ograničenog Sopstva je ograničenje. Ja Svijest koju Percepiraš je samo još jedno ograničenje, koje je mnogo veće nego Osobnost, ali je i dalje ograničenje.

Bhairava: Kako da to ograničenje ukinem?
Majstor: Niz načina postoji, ali samo nekoliko njih može upaliti.

Bhairava: Zašto?
Majstor: Zato što i dalje imaš iluziju plana koja ti govori da mora biti način i da taj način mora odgovarati tvojim uvjerenjima.

Bhairava: Da, razumljivo. No, vratimo se ukidanju ograničenja. Shodno tome što si rekao koji bi način pomogao da se oslobodim ograničenja koja sam sebi stavio i krenem da djelujem u skladu sa svojim Razumjevanjem?
Majstor: Ne mješaj sada Razumjevanje sa Ubjeđenjem. Da Razumiješ ne bi me ni pitao. Ali si na putu da Razumiješ. Kreni da se ispoljavaš u trenutcima u kojima ćeš da shvatiš, makar i intektualno da nisi ograničen ni Osobnošću ali ni sa Ja Sviješću. Dopusti sebi da djeluješ iz shvatanja da je i Ja Svijest samo ograničenje koje je ovisno o mnogo većoj Svijesti koju sada ni ne naslučuješ i oslobađaj se tih ograničenja.

Bhairava: Znači da zamislim..
Majstor: Ne nemoj ništa zamišljati. Prosto djeluj iz tog saznanja. Zamišljanjem ne možeš zamisliti nešto što nema veze sa onim što poznaješ i sa onim ograničenjima koja si sam sebi postavio. Razumi ograničenje koje postavljaš i koje te sprečava da djeluješ. Ono ti određuje kako ćeš djelovati, ali Razumjevanjem odakle djeluješ i što to u biti u tebi djeluje možeš da odustaneš od takvog djelvoanja i djeluješ sasvim drugačije nego sa tim ograničenjima koja si sebi postavio.

Bhairava: Uh, to nije nimalo lako.
Majstor: Nisam ni rekao da je lako. Ali si izabrao taj put. Sada hodaj njim. No, uvijek znaj da imaš i mogućnost drugog Puta.

Bhairava: Kojeg?
Majstor: Da odustaneš od svoje sobice i svoje kućice u jednom jedinom momentu koji ruši sve zidove koje si sagradio.

Bhairava: U čemu je razlika između mene kao učenika i tebe kao Majstora?
Majstor: Upravo u tome što sam ti rekao. Ja sam odustao od svoje sobice i svoje kućice. I shodno tome Ja Živim ne dozvoljavajući da me tvoja ograničenja i ograničenja svijeta zarobe sa prostim saznanjem da je sve to samo sobica u kojoj se skrivate i iz nje kujete planove svog života. Ja Znam da sam Ja izraz beskrajnog Života koji se ispoljava kroz ovo Jedinstveno Ja. Ali zapamti. ZNAM. Ne vjerujem, već ZNAM. I u tome je bazna razlika.

Bhairava: I to čini naš odnos?
Majstor: Ne. Naš odnos čini tvoje uvjerenje da si ti ograničena sobica i kućica. I mogućnost u kojoj sam sebe prepoznaješ u onom što vidiš iza ovih očiju. Ti želiš doći ovamo, ali se još uvijek bojiš pustiti saznanju koje prepoznaješ u ovom pogledu. U momentu kada se predaš tom Saznanju desiće se Percepcija u kojoj ćeš ZNATI da si cijelo vrijeme TI bio ovaj pogled i da si sam sa sobom igrao igrice u kojima sada mene vidiš.



Komentari

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.