Početak>Vi o samorazvoju>Razgovor sa Majstorom

Razgovor sa Majstorom

Autor: BhairavaDeva
Kategorija: Vi o samorazvoju
Objavljeno: 09-06-2010 u 15:15
Broj citanja: 2384
Broj aplauza: 560 (aplaudirajte ako vam se svidja ovaj tekst)

Ti ne znaš da li imaš "dušu" ili Biće, ali se nadaš da ga imaš. Nadaš se jer se bojiš. Bojiš se jer ne možeš prihvatiti da si samo karika u nizu i htio bi da imaš veću ulogu od one koju imaš. Strah izaziva stvaranje višeg plana, bogove, demone, svetce, anđele, đavole. Sve to stvaraš jer nisi sposoban da prihvatiš da si ti uzrok i da si ti odgovoran. Pošto niko oko tebe nije odgovoran i niko ne zna što bi učinio jer niko ne vidi činjenično stanje vi stvarate teorije, filozofije, ideje i ideologije koje bi trebale, ne da budu takve kakve jesu, već da umanje strah u vama, da vam daju nadanje u bolje sutra. Danas živite kao ludaci, u kanalizaciji, puni vlastitog smrada. Ali pošto niste sposobni učniti ama baš ništa, sposobni ste kombinovati ideje i ideologije u vlasititoj glavi i smišljati nove ideje i ideologije sve u svrhu "boljeg sutra", "života poslje života", "raja". Ako neko to ne sljedi i pokaže veću sposobnost kritičkog razmišljanja plaište ga "paklom", "ljutitim bogom", "demonima". Optužujete ga da služi "đavolu" i "zlu". U stvari ne plašite vi njega već pokušavate dati smisao sami sebi, vlastitim projekcijama.

Bhairava: Zašto ljudi izabiru jedan određeni Put, a ne neki drugi?
Majstor: Oni ne izabiraju. To im se dešava.

Bhairava: Ne razumijem.
Majstor: Niko ništa ne izabira, Bhairava. Jesi li ti izabrao ovaj naš razgovor ili ti se on desio?

Bhairava: Pa desio se, zato što sam imao interesovanja koja su me polako vodila ka ovom razgovoru..
Majstor: .. i davaju ti dojam da si ti imao mogučnost da nešto izabreš u odnosu na nešto drugo, jel tako?

Bhairava: Zar nije tako?
Majstor: Zašto si ti takav kakav si, sa Ličnošću koju imaš, sa svim njenim djelovima, sa emocijama koje imaš i njihovim kretanjima, sa tijom koji imaš?

Bhairava: Razumijem. Sve se to "desilo" neko ili nešto je tako odlučilo. Ja ne znam ništa drugo od toga i ne mogu biti ništa drugo do to.
Majstor: To je jedan dio odgovora. I on je prosto takav. Takav si kakav si i ništa nemaš sa tim, iako s druge strane ti si odgovoran za stanje koje imaš. Najlakše bi bilo reći "to je neko odbrao" i pomiriti se sa tim i ostati glup do kraja života.

Bhairava: Zašto ja onda imam osjećaj da mogu da biram, da mogu da odlučujem?
Majstor: Upravo je to pitanje ključ odgovora. Zašto ti, ili neko drugi, imaš osjećaj da odlučuješ, da biraš, da imaš Slobodnu Volju i slično. Naglasak je na tom "ja". Što misliš da je tvoje "ja"?

Bhairava: Pa to sam prosto ja.
Majstor: I prosto si takav kakav si, ali što je to "ja" koje osjećaš u sebi?
Bhairava: Moje biće..
Majstor: ... i tvoja propast. Ti imaš samo ideju Bića, ali ništa o tom Biću ne znaš.

Bhairava: Ja ne znam što je to "ja", niti kako je ono nastalo. Ono je tu u svakom momentu...
Majstor: ... sem kada nije, zar ne?

Bhairava: Da.
Majstor: A to "ja" ima neku čudnu naviku da nekad bude tu, a nekad ne. Iako to "nekad ne" je malo češće. Uvijek mi je bila zanimljiva jedna situacija koju često puta vidimo u nekim filmovima ili čujemo da se nekom zbila. Čovjek prodaje "dušu" đavolu i kada dođe vrijeme za naplatu od se buni i ne daje svoju dušu. Barem je tako u filmovima. Prvo, nikada nije ni osjetio takvo što kao "dušu". Drugo, nema ni ideju što to znači. Treće, odjednom mu je stalo do njegove "duše" i slično. Jesi li se ikada zapitao o čemu se tu radi?

Bhairava: (hahahaha) Jesam. Uvijek mi je to bilo interesantno.
Majstor: I što si se zapitao?

Bhairava: Pitao sam se o čemu se tu radi? Imamo li mi dušu ili nemamo? Što je to ona? I druga slična pitanja. Ali nisam našao odgovor koji bi me zadovoljio. Čuo sam ih mnoštvo, ali nijedan ne smatram istinitim. Nešto tu nije u redu.
Majstor: Definitivno nešto nije u redu, ali šta? To je pitanje koje pokreće, daje motivaciju.

Bhairava: Postoji li duša?
Majstor: Da i ne.

Bhairava: Zašto je uvijek "da i ne", a ne samo "da" ili samo "ne"?
Majstor: Zato što Univerzum nije crno bijel, kako bi ti volio. I ništa nije definisano definicijama koje se nama sviđaju. Mi bi volili da nam neko kaže ovo ili ono i da se onda u skladu sa tim ponašamo, živimo i slično. Bojimo se biti robotima, a upravo sa tim težimo ka tome. Zanimljivo.
Imamo nešto što bi mogli nazvati "dušom", ali i nemamo. To je pravi odgovor na pitanje koje si postavio. Ako želiš bolji odgovor, bolje postavi pitanje.

Bhairava: Što je to što smo mi nazvali dušom?
Majstor: Ideja koju imamo a koja se bazira na strahu od nestajanja, potpunog išćezavanja. I sviđa nam se ideja da nešto od nas ostaje. To što smo odlučili da ostaje nazvali smo "dušom". Kao nečim što je bit nas samih. Svemu tome pridonjele su Religije i Spiritualnosti oko nas. Dok u biti niko od njih nemam blage veze što govori, niti što to znači. Zato nisi ni mogao nači ništa konkretnije o "duši" u bilo kojem učenju. S druge strane neka učenja govore da mi nemamo "dušu". I ona govore o svojim projekcijama. Jer ako imaju "dušu" to znači da je ona kriva za sve patnje koje proživljavamo. Jer pomoću nje idemo iz života u život, ona je odgovorna za sve što nam se zbiva. Opet neki treći kažu da nemamo "dušu" jer kada uđemo u potragu za njom ne možemo je naći i ulazimo u stanje Praznine. Kao i ostali i oni greše.

Bhairava: Hoćeš reći da je sve samo naša projekcija? Da sve to se gradi na našem zamišljanju, idejama koje imamo, strahu i slično?
Majstor: Da. Niko ništa ne zna, i to je očito. S druge strane to neznanje nas baca dublje u projekcije i strahove te izmišljamo "duše" kako nam se oće ili neće. Niko ne shvata da postoji nešto kao "duša" ali ne sa idejama koje mi imamo o njoj, niti je ona strogo definisana. S druge strane ne postoji "duša" već nešto mnogo veće i mnogo dublje od onoga što bi mi mogli i zamisliti, i to se uopšte ne zove tim imenom. "Duša" tebe kao čovjeka ima određena obilježja, ali što smatraš pod pojmom "čovjek"?

Bhairava: Tijelo i Um koje imam.
Majstor: Što bi onda bila "duša" u tom svemu?
Bhairava: Pa ono što bi bilo živo i kada tijelo umre.
Majstor: A šta je sa Umom? Umire li on?

Bhairava: (čutanje) Ne znam. Mislim da ne.
Majstor: Ne znaš i misliš da ne. I upravo je to uzrok ideja koje imaš a koje se temelje na pogrešnom znanju o samom sebi. No, idemo malo u drugim pravcu kako bi mogli naći neki odgovor koji je poprilično istinit.

Bhairava: Čekaj. Kažeš "poprilično istinit"! Kako misliš "poprilično istinit"?
Majstor: Zato što Istina na jednom nivou nije Istina za sljedeći nivo. Sve je Relativno, tako je i znanje Relativno. Ne postoji Apsolutna Isina na nivou na kojem jesi, ili na kojem čovjek jeste, ili čak na kojem Univerzum jeste. Već je Istina realtivna i važi samo za nivo na kojem se trenutno nalaziš.

Bhairava: U kom smislu?
Majstor: Pa Biće koje je iznad nas, ne smatra istinom ono što mi smatramo. Recimo, na njega gravitacija ne djeluje i samim tim tvrdnja i definicije o gravitaciji za njega nemaju nikakvu osnovu i samim tim nije ni istinita. Ili recimo zakon materijalnosti za Astralna Bića nije istinit, jer oni mogu da prolaze kroz zidove, nemaju gravitaciju, imaju manju gustoću od nas i slično. Znači ono što je za nas Istinito, za njih nije. Kao i obrnuto. S te strane Istina nije Apsolutna. Apsolutna Istina je samo za Apsolut i ima značenja koja mi ne može ni pretpostaviti. S te strane ono što je Istina za tebe, ne mora biti Istina za mene. Recimo, za tebe je istina da ne možeš prekinuti sa mišljenjem neki određeni period. Za mene je istina da nisam ograničen svojim mišljenjem i da mogu da ga kontrolišem. Za tebe je Istina da si definisan sa Umom i Tijelom, ali to za mene nije Istina, jer Ja nisam ni Tijelo, ni Um, ni misli, ni emocije, ni pokreti.. itd. Stoga, ono što je za tebe Istina to je samo za tebe. Ne mora biti Istina i drugima. Iako manje više svi smo slični. Zato sam i rekao da između mene i tebe postoji ambis razlike. Nema razlike a ipak je ima. Obojica imamo tijelo i potrebe tijela, imamo misli i emocije i slično i to nas čini istinama. A opet ti to ne možeš da kontrolišeš, Ja mogu. Sada da li smo isti? Sumnjam. No, Ja imam ono što ti možeš da imaš jer imaš isti potencijal koji sam i ja sam imao. To nas čini sličnima ili istina, ali sa druge strane Ja sam sa tim ovladao i to Jesam, a ti o tome nemaš blagog pojma. Razumiješ sada našu razliku i različitost Istine?

Bhairava: Da, u nekoj mjeri.
Majstor: Dobro, idemo dalje. Ono što Ja doživljavam kao svoju Stvarnost koja Ja Jesam, ti doživljavaš kao mogućnost kojoj težiš. I upravo to nas čini različitim i čini da igramo uloge Majstora i Učenika. Ti težiš Kristalizaciji Sebe, Ja je imam. Ti ne znaš kako da to stekneš, Ja znam. I upravo zbog toga sjedimo, pijemo kafu i pričamo. Da toga nema, ne bi imali ništa zajedničko i nikako ne bi mogli da budemo isti. Potreba za jednakošću potiče iz nejednakosti. Želiš da budemo isti i jednaki jer uviđaš da to nismo, ali ti tvoj Ego ne dopušta da neko bude drugačiji od tebe, bolji, spretniji, vještiji, svjesniji ili šta već i imaš potrebu da mene natjeraš da ti priznamda nma razlike između nas. Kada bih ti to priznao negirao bi sve što Jesam. A opet Ja imam Tijelo i Um kao i ti sam s tom razlikom da sam Ja gospodar svog Tijala i Uma, a tebi je gospodar tvoje Tijelo i Um. Otud ljudsko licemjerje. Ne bi da se potrudite ni milimetar, a želite biti istima ili jednakima s onima koji su učinili nadljudske napore u pronalaženju onog za čim su težili. Mi jesmo jednaki i isti, Bhairava, ali baš to čini ambis između nas. Ja sam toliko isti kao ti i jednak tebi da od količine i snage toga sam udaljen od tebe milionima svjetlosnih godina. Zato, sve te priče o jednakosti zabij mačku pod rep. Je se ne osjećam nadmočnim, ali to ne znači da nisam nadmočan nad tobom. Probaj to razumjeti, ne razmišljati o tome i stvarati teorije. E sada, ideja "duše" je došla od onih koji su je stvarno i imali, ali to ne znači da je svi imaju. Ali svi imaju, u većoj ili manjoj mjeri, mogućnost da je steknu. To je potencijal, ne i stvarnost. "Duša" za tijelo bi bilo ono što može preživjeti smrt tijela, a to što može preživjeti smrt tijela jeste Astralno tijelo, stoga "duša" fizičkog tijela jeste Astralno tijelo. "Duša" Astralnog je Mentalno tijelo. "Duša" Mentalnog je Kauzalno tijelo. Kako stvari stoje sa većinom, mnogi nemaju "dušu" i to je odgovor na pitanje da li imamo "dušu" i ko je ima. S druge strane da bi je imao, moraš da radiš na njenom stjecanju. Obično življanje, hranjenje, seks, potrebe i slično ne stvaraju "dušu". Čovjek koji nema razvijene neke osnovne Kvalitete ne može imati "dušu". Sada se okreni oko sebe, i reci mi ko od njih ima "dušu"?

Bhairava: (okrenuo sam se oko sebe i vidio mnoštvo ljudi.) Mogu svi da je imaju, a ne mora niko. Ja ne znam kako bi mogao procjeniti da li neko ima dušu ili ne.
Majstor: Baš tako. Recimo, vidiš onog pijanca tamo? Možda on ima "dušu" a onaj tamo okružen masom ljudi koji ga slušaju, možda nema. Ono što vidiš spolja ne garantuje ništa iznutra.

Bhairava: Kako da znam ko ima dušu?
Majstor: Imaš li je ti?

Bhairava: Ne znam.
Majstor: Onda ne možeš ni znati ko je ima, a ko ne. Da bi bilo šta znao moraš ti to imati, inače možeš samo nagađati, kao što je slučaj sa svim.

Bhairava: Što znači imati dušu?
Majstor: Znači imati određenu vrstu Slobode, mogućnost Izbora.

Bhairava: U smislu?
Majstor: U smislu da TI kao ta "duša" možeš da donosiš odluke koje će Tijelo i Um da poštuju i žive. Znači da imaš mogučnost da odrediš što želiš i na tome istraješ uprkos tome što Tijelo ili Um govore suprotno. To bi bio, za sada, Istinskiji odgovor na tvoje pitanje. Znači, kada budeš imao jednu unutrašnju nezavisnost od Uma i Tijela, tada ćemo za tebe reći da imaš nešto takvo kao "dušu". Do tada nemaš. Sve dok te kontrolišu spoljašnji impulsi i unutrašnja reakcija nemaš "dušu". Sada možeš da vidiš koliko je teško imati "dušu". "Duša" je nagrada, mogućnost, ne i stvarnost čovjeka.

Bhairava: (Slušao sam ga zapanjen.) Hoćeš reći..
Majstor: .. da hoću reći da je situacija čovjeka mnogo gora nego što možeš i zamisliti. Čovjek je igra Sila Univerzuma koji je karika u Životu cijelog Univerzuma. Ali ima mogućnost da se izvuče. Da li će uspjeti ili ne, svejedno..

Bhairava: .. kako može biti svejedno, pobogu...
Majstor: .. za Univerzum nema razlike. On je uvijek na dobitku. Ne shvataš ovaj princip. Ona je komplikovan ali i bolno jednostavan. Osmotri svoje Tijelo. Ono ima kožu, organe, krv, tekučine koje ga ispunjavaju, ima svoju svrhu. I sada zamisli da je to Univerzum. Čovječanstvo je recimo bubreg i ono je dio Univerzuma. Ujedno njegova svrha je da bude bubreg sa svim zadaćama koje bubreg ima. Čovjek je jedna stanica bubrega. Ujedno on je dio cjeline bubrega, a zajedno su dio cjeline Tijela. To je situacija čovječanstva i čovjeka. Dio, karika u Univerzumu. Ako dio ili karika radi ono što se od nje zahtjeva, sve je u redu. Ako ne radi, onda mora da se popravi. Evolutivne Sile Univerzuma, tj. sada tvog Tijela se trude da sve bude kako jeste i da svaki dio tvog Tijala radi svoj posao. Ako ne radi dolazi do uzbune i sve Evolutivne Sile se usmjeravaju na taj dio kako bi ga vratile na početnu stazu, tj. vratile ga da radi kako treba. Sile djeluju na cijeli bobreg, dok svijest tog bubrega djeluje na svaku stanicu od koje se sastoji. To bi bio prikaz i čovjeka i čovječanstva. Sada, ima li čovjek Slobodnu Volju i Slobodu izbora?

Bhairava: Nema.
Majstor: Ali može da ima. Sve dok ovisi od tih Evolutivnih Sila on ne može da ima Slobodu Izbora ni Slobodnu Volju. Ali, može imati veću Slobodu Izbora i veću Volju, ali za to se treba izboriti. Pobuna ne pomaže, ideje ne pomažu, ubjeđivanje ne pomaže..

Bhairava: ... beznadežno..
Majstor: Da i ne. Beznadežno ako se prepustiš tzv. "sudbini". A ako je iskoristiš onda nije beznadežno, ali zahtjeva napor, borbu za Sebe, izvlačenju iz situacije u kojoj se nalaziš i slično. A to nam se ne sviđa. Zato postoje sve te sinagoge, hramovi i crkve kako bi izmolili nekog boga da nas izvuče iz kanalizacije a da mi ne mrdnemo ni prstom.

Bhairava: Pa dobro to traži vjeru. Vjeru u Boga i smisao Univerzuma.
Majstor: "Vjeru u Boga i smisao Uvenirzuma"!!!! Zanimljivo. Kad si gladan ne vjeruješ u boga ni smisao univerzuma, već jedeš. Kad si žedan ne vjeruješ niti se moliš da neko ili nešto utali tvoju žeđ, već piješ. Ali kada je pitanje "duše" ili Bića onda se oslanjaš na svoju vjeru da će neko nešto učiniti. To je bolest i znak idiota. Ne mudrost.

Bhairava: Pa dobro.. Koji je onda smisao vjerovanja, molitve.. ?
Majstor: (hahahaha) Gubljenje vremena.

Bhairava: Samo to??
Majstor: O ne. Ne samo to, već mnogo štošta, ali je između ostalog i to. Evo recimo pogledaj to ovako. Ti ne znaš da li imaš "dušu" ili Biće, ali se nadaš da ga imaš. Nadaš se jer se bojiš. Bojiš se jer ne možeš prihvatiti da si samo karika u nizu i htio bi da imaš veću ulogu od one koju imaš. Strah izaziva stvaranje višeg plana, bogove, demone, svetce, anđele, đavole. Sve to stvaraš jer nisi sposoban da prihvatiš da si ti uzrok i da si ti odgovoran. Pošto niko oko tebe nije odgovoran i niko ne zna što bi učinio jer niko ne vidi činjenično stanje vi stvarate teorije, filozofije, ideje i ideologije koje bi trebale, ne da budu takve kakve jesu, već da umanje strah u vama, da vam daju nadanje u bolje sutra. Danas živite kao ludaci, u kanalizaciji, puni vlastitog smrada. Ali pošto niste sposobni učniti ama baš ništa, sposobni ste kombinovati ideje i ideologije u vlasititoj glavi i smišljati nove ideje i ideologije sve u svrhu "boljeg sutra", "života poslje života", "raja". Ako neko to ne sljedi i pokaže veću sposobnost kritičkog razmišljanja plaište ga "paklom", "ljutitim bogom", "demonima". Optužujete ga da služi "đavolu" i "zlu". U stvari ne plašite vi njega već pokušavate dati smisao sami sebi, vlastitim projekcijama. Vi se ne trudite druge ubjediti u vlastitu istinu koliko se trudite ostati ubjeđeni u vlastite istine. Ne bojite se vi drugih i njihove različitosti, već se bojite da i vi ne budete takvi, jer vas to privlači. Ubjeđivanjem njega u vlastite istine vi pokušavate ostati i vjerovati u te gluposti koje ste stvorili. Sve metode plašenja i ucjenjivanja ne služe da druge uplašite i ucjenite, već služe vašoj vlastitoj sigurnosti i uvjerenju da ste vi na ispravnom putu. Eto koliko je čovjek jadan i bjedan.

Bhairava: (Čutao sam i slušao ga.) Ima li izlaza?
Majstor: Zavisi.

Bhairava: Od čega?
Majstor: Od onoga koji pita!

Bhairava: Ne razumijem.
Majstor: Ako pita strah, nadanje, ideje i ideologije, onda nema izlaza. Ako pita čovjek, Živo Biće, onda ima izlaza.

Bhairava: Pita moj strah i nadanje.
Majstor: Za njih nema izlaza. Ali činjenica da ti sjediš ovdje ne onaj pijanac ili onaj intelektualac već govori o tome da unutar tebe postoji iskra Života koja još nije umrla i ima mogućnost da oživi do kraja ili da oživi sve svoje mogućnosti.

Bhairava: Kaže se da je čovjek stvoren na sliku i priliku boga, što to znači?
Majstor: To znači da se bog silno zajebava sa vama. A može i značiti da vi nemate pojma što je to bog, niti što je to što ste nazvali bogom. Moguće je oboje.
Nije stvaru tome, Bhairava, da li je čovjek stvoren na sliku i priliku boga ili ko zna koga, već što to znači? Što se podrazumijeva pod bogom? Što je to bog? Što je to čovjek? Tijelo, Uma, kombinacija tog dvoga, ideje, ideologije.. što je to čovjek? Čovjek jeste slika i prilika Boga, ali što se pod tim podrazumijeva?
Do prije nekoliko stotina godina mislili ste da je bog čikica koji sjedi i voajeriše po cijele uboge dane, da prati što radite, kako to radite, da vam sudi, da vas nagrađuje.. sve su to samo ideje koje su postojala u zavinosti od umnog razvoja čovjeka. Sada kako se vaš Um razvio u nekoj mjeri, ako Ja to ne bi nazvao razvojom, vi ste stvorili malo savršeniju sliku toga. I kažete, bog je "duša" cijelog Univerzuma i samim tim ja imam "dušu" jer sam stvoren na sliku i priliku boga.
U biti, za čovjeka može biti bog sve što ga prevazilazi, otuda različite teorije o bogovima. Onda ste smislili kako ne može biti više bogova već samo jedan, jer pobogu kako da zadovoljite više bogova? I onda ste mu dali obilježja, a one sitne i male bogiće, stavili ste kao raznorazne svetce, ili stvorili neke hijararhije ili ste prosto rekli "nema boga, sve je praznina". Ljepota Uma je upravo u tome što može da stvori razori sve što mu se sviđa ili ne sviđa. Ali u isto vrijeme to je i "pakao" Uma. Um je ujedno i raj i pakao u zavsonsti od toga s kojom svrhom nešto radi i da li stvara ili razara. A vi, vi plaćate cijenu ludog Uma.

Bhairava: Što bi to onda bio bog za nas?
Majstor: Rekao sam. Sve što vas prevazilazi, sve što je iznad vas, sve što može da kreira ovaj nivo na kojem se mi nalazimo.

Bhairava: A to znači?
Majstor: Ak ne personalizujemo, onda su to Evolutivne Sile, oni mali sitni bogići. (hahahahaha) Ako pitamo ko je njihov bog, onda dolazimo do pitanja: "Na kojem nivou su Sile koje stvaraju?" I tako možemo sve do samog Apsoluta i možemo zaključiti: "Aha bog je Apsolut".
Nismo se pomjerili ni za milimetar, ali sada imamo iluziju da znamo što je to bog. Smiješno. Ne znam da li bi plakao ili se smijao.
To je isti slučaj kao i sa "dušom". Sve zavisi od toga ko to želi, misli ili sa kog nivoa pita za "dušu".

Bhairava: Uh.. ovo je bomba za um.
Majstor: Budi spreman da se tvoj Um rasprsne, samo tako možeš imati odgovore koji i neće biti odgovori koje si očekivao.

Bhairava: Kako misliš "neće biti odgovori koje si očekivao"?
Majstor: Zato što će odgovori koje ćeš dobiti razbiti tvoj Um u sitne komadiće i onda svaki taj komadić ponovo razbiti u još sitnije, sve dok ima i traga tom Umu. Sjeti se, odgovori se daju nivou sa kojeg je pitano. Kako tvoja pitanja postaju sve direktnija i suptilnija tako se mjenjaju i odgovori. U jednom momentu, nema pitanja i nema odgovora. Dešava se razumijevanje situacije, jasno sagledavanje, viđenje neopterećeno Umnim mehanizmima i ti vidiš Stvarnost.

Bhairava: Što znači vidjeti Stvarnost?
Majstor: To znači vidjeti misao kao misao, pitanje kao pitanje, odgovor kao odgovor i nepreidavanje nečeg višeg ili nižeg bilo čemu oko tebe i unutar sebe. To znači vidjeti čašu ispred tebe prosto kao čašu kojoj si ti dao ime i značenje. Kada je oslobođena tog imena i značenja, što ona jeste?

Bhairava: hm..
Majstor: .. baš tako. "Hm". Ništa a i sve u isto vrijeme. I čaša i nešto ivan nje. Ali nema nikog ko bi tražio njen smisao, ko bi joj nametao smisao. Prosto je to neki oblik koji se sastoji od različitih elemenata ili onog što čini staklo. Ako je puna onda je puna, ako nije onda je prazna. Prosto zovneš konobara da je napuni. I to je to. Ne praviš neku paradu ideja i ideologija oko toga.

Bhairava: Kako bi onda vidjeli čovjeka ako ga posmatramo iz te Stvarnosti?
Majstor: (hahahaha) Mudro, nema šta. Tvoj Um pokazuje zavidnu mudrost i lukavost kako bi dobio odgovore na svoja pitanja, zaštitio svoje strahove i samog sebe. Daću ti odgovor.
Vidio bi čovjeka prosto kao kariku u mnogo većoj igri nego što on to može zamisliti. Vidio bi ga kao djelo Univerzma koji mora ispuniti smisao Kreiranja kao dio te Kreacije u igri koja prevazilzi naše poimanje. Vidio bi ga kao dio uloge te igre. Ne bi mu dao neposojeći znčaj, niti neku bitnost u Univerzumu veću od one koju on ima. A opet shvatao bi da postoji mogućnost da ono što je unutar tog čovjeka bude Živo i da se razvije.
Probaj na trenutak da zamisliš kako bi bilo da sve što si mislio u vezi sebe nije istinito, da nemaš neku svrhu, da nemaš nekakav cilj, da nemaš kud da ideš, da su prosto tu kakav jesi i zato što jesi. Probaj vidjeti sebe prosto kao Življenje bez ikakvih ideja koje ti se inače motaju po glavi.

Bhairava: (nakon par minuta) Oslobađajuće. Izaziva smijeh.
Majstor: Baš tako. Nema nikog, ni ničeg. Samo to što jeste, a to što jeste je osjećaj dubokog Življenja bez obaveze, bez ideja i ideologija, nema pitanja o svrsi i bogu. Taj trenutak i to što Jesi. To je sve što Jeste.
Oslobođenost ili Probuđenje jeste desetinama puta jači taj osjećaj koji sada imaš. Živ si i to je sve što treba da bude i što Jeste. Nisi ni Tijelo, ni Um, ni misao, ni emocija.. već nešto što prožima sve to. A ni to u krajnjoj liniji nisi, već si to što percepira sve to a ta percepcija ili taj osjećaj je dio tog što percepira. Može samo reći da Jesi, iako je to pomalo pogrešno. Ispravnije bi bilo nešto Jeste, jer može da BUDE, i samo to Bivanje je najdublji smisao. Nema boga, nema čovjeka, nema svrhe, nema ničega što inače Um zamišlja. Samo TO. I ti jesi dio toga, ali To nema veze sa tobom jer nema nikakvog entiteta ili "duše" koja bi imala osjećaj Individualnosti. I tek to jeste prava Individualizacija. To je nešto što možemo nazvati Bićem kako bi ga definisali, ali daleko prevazilazi bilo kakvu ideju Bića koju imamo. Ali ako smo precizni pitali bi "zašto to zovemo Bićem"? A odgovor bi bio: Zato što je to najprecizniji izraz Bitisanja, Postojanja, ili prosto jer to znači BITI. Biće - Bitisanje - Biti.

Bhairava: Tako jednostavno?
Majstor: Još jednostavnije. Ovo je već komplikovano.

Bhairava: Ali Univerzum, smisao, Evolutivne Sile..
Majstor: .. su samo to što jesu. Izraz Bića koje postoje kada se to Biće ispolji kao izraz njegovog ispoljenja, i ništa više. Sjećaš se. Istina je ovisna o nivou s kojeg se pita. Ako pitaš iz Bića, recimo da je moguće, onda nema nikakvih Sila, nikakve Svrhe.. Ako pitaš kao izraz tih Sila i svrhe onda sve to postoji.
Razumiješ?

Bhairava: U nekoj mjeri, da.
Majstor: Sada, ono što je za nas bitno, jeste koliko možeš biti u tom Stanju? To određuje tvoj stepen ispoljavanja. Ako si svjestan tog Stanja cijelo vrijeme, sa tvojim razvojem je završeno. Ali ako imaš to Stanje samo nekoliko sekundi ili minuta u toku dana ili godina, onda možemo pričati o načinu kako biti u tom stanju ili kako ostati u njemu. Upravo to je Rad na Sebi.
Sada, postoji niz zamki tog Stanja kada se ono osjeti a nisi sposoban da ostaneš u njemu.

Bhairava: A one su?
Majstor: Prva i najosnovnija, možeš postati umišljen da si ti sada to Stanje, bog, Postojanje.. ili kako već. Nazovi kako želiš. Osjećaš to stanje svakih nekoliko godina možda par minuta i sada umišljaš kako si ti to Stanje bez obzira što idiot živi ostalo vrijeme. To je stanje svijeta u kojem živimo. Vjerujem da si sreo masu ljudi koji slično govore i misle.
Jedna minuta to Stanje, a dvadesetitri sata i pedesetidevet munta glupan.
To Stanje, koje si sada osjetio, ti samo govori da imaš mogućnost i da postoji nešto izvan i iznad tebe, sada to ostvari. Sva svrha toga što si osjetio jeste da ti se pomogne i shvati je samo kao Milost Univerzuma i ništa više. Na tebi je sada šta ćeš sa tim da učiniš. To Stanje prevazilazi bilo kakvu "dušu". Iz nje izviru sve "duše" na svim nivoima. One inteligentnije "duše" razumiju da moraju da Rade na Sebi kako bi postigli to Stanje i čine sve što mogu da dođu do njega i one se vraćaju Izvoru ili ti Involuiraju. Evolucija je kretanje u smijeru ispoljavanje Evolutnivnih Sila a Involucija označava povratak Izvoru.



Komentari

Trenutno nema upisanih komentara.

Upis komentara

Potpišite se kao:



Upišite riječ test ovdje
Ovaj kontrolni tekst je uveden da bi spriječili spam programe da automatski upisuju nepotrebne reklame.