Početak>Put do sreće>Budimo svjesni svoje prolaznosti

Budimo svjesni svoje prolaznosti

Pomisao na vlastitu prolaznost može biti neprijatna, ali ako se pravilno postavimo prema njoj može nam biti i od pomoći.

Mnogo ljudi kada pomisle na svoju prolaznost reaguju odbojno. Jednostavno ne žele ni da čuju, jer smatraju da je nepotrebno misliti na nju dok su još živi. Pa naravno da se ne treba opterećivati smrću i razmišljati da li će doći i kada će doći. Ona je jedna neminovna stvar u životu svakog ljudskog bića. I htjeli mi to ili ne ona će nam jednog dana zakucati na vrata.

Pošto je naša prolaznost neminovna, htjeli mi ili ne moramo je prihvatiti. I ako stalno pokušavamo da zaobiđemo razmišljanja o njoj samo ćemo osjećati kao da nešto potiskujemo i to nam može zadati samo glavobolje. Jer jedno svjesno potiskivanje nečega što je sastavni dio naših života samo izaziva lošiji osjećaj. Uzmimo na primjer da nas boli zub, a bojimo se zubara. Odlaganje posjete zubaru može donijeti samo još veću bol i možda i veće komplikacije. A ako stisnemo zube i uprkos strahu odemo kod zubara, već sutra će nam naš problem izgledati smiješan, i vjerovatno više nećemo imati sličan strah.

Prihvatanje prolaznosti

Slično je i sa razmišljanjem o smrti. Ne treba je se bojati. Treba je prihvatiti a ne odbacivati. Koristeći svjesnost o vlastitoj prolaznosti možemo se osloboditi mnogih strahova, mnogih problema u životu. I kad god stvari krenu loše možemo se zapitati: "Da li je ovaj problem vrijedan moje patnje, kada moj život i onako nije vječan, i da li trebam gubiti vrijeme razmišljajući o problemima?". Jer onog momenta kada smrt dođe, onda nestaju svi problemi, sva razmišljanja, nestajemo i mi sami. Pa pitajte se onda, da li razmišljanje o smrti treba odbaciti ili je koristiti kao savjetnika?

O ovome su pisali mnogi mudraci, jer su shvatili važnost jedne takve svjesnosti. Oni su shvatili svoju prolaznost i s tim su shvatili da ne postoji nijedan problem u našem životu koji je iznad te naše prolaznosti, nijedna stvar koja bi je mogla odagnati. Naša prolaznost je iznad svega, i sve je ispod nje. Stoga, ne treba je se bojati već je treba koristiti kao savjetnika. A kako? E pa, kada bi svoju smrt pitali o nekom problemu koji nas izluđuje ona bi nam sigurno odgovorila: "Nemoj da brineš, još te nisam dotakla!". A s tim nam želi reći da jednostavno nemamo vremena da se brinemo, i da svaki trenutak treba da cijenimo kao da je zadnji trenutak života.